četvrtak, 24. svibnja 2018.

“ŠAMARAO ME DOK SAM DOJILA ĆERKU” Bojanu je muž POLICAJAC godinama krvnički tukao, a sad pokušava da joj ODUZME DECU



est godina me je psihički zlostavljao, a nekoliko puta me je brutalno pretukao. Sada njemu hoće da dodele starateljstvo nad dvoje dece, a ja da ih viđam jednom u dve nedelje”.

Ovako za “Blic” započinje priču Bojana Obradović (33), žrtva porodičnog nasilja, koja uprkos batinama koje je pretrpela od svog još uvek zakonitog muža, inače policajca iz Beograda D. O. ne može da dobije starateljstvo nad svojom decom. Nasilje koje je trpela godinama, a koje je rezultiralo borbom sa vetrenjačama (Centrom za socijalni rad i sudom) kako bi odgajala svoje dvoje maloletne dece, sina (14) i ćerku (9), ovu ženu je nateralo da otvori dušu i za “Blic” ispriča sve što je trpela, apelujući na sve druge žrtve nasilja da zlostavljanje prijave i napuste muževe koji probleme rešavaju batinama.


– Godinama sam trpela psihičku torturu. Maltretirao me je, ucenjivao, pretio mi, udaao mi šamare jer nisam htela da mu napišem na papir sa koliko sam muškaraca bila pre njega. Sve se to dešavalo dok sam dojila ćerku. Stalno me je kontrolisao, omaložavao, povremeno mi pretio ubistvom. Koliko je njegovo psihičko zlostavljanje uzelo maha, govori i to što bi stalno histerisao kada god ručak ili kuća nisu spremni kada i kako on želi – priča Bojana.

Prema njenim rečima, pre nepune tri godine, kada su se vraćali sa proslave rođendana njene prijateljice, Damir ju je krvnički pretukao.

– On je tada zaustavio automobil koji je vozio uprkos tome što je bio pijan i izbacio me (gurnuo) napolje u Vinči, delu grada koji je meni tada potpuno bio nepoznat. Tada se odvezao bez mene, a ja sam po mrklom mraku, samo sa mobilnim telefonom u rukama, ostala nasred puta potpuno izgubljena – priča ova žena.


Dok se prisećala dana koji nikada neće moći da zaboravi, a zbog kojeg se i dan-danas sudi sa Damirom zbog nasilja u porodici, nesrećna žena postala je uznemirena, a glas je počeo da joj drhti. Pre nego što je nastavila da iznosi detalje nasilnika, pogled joj je odlutao, a onda je pognute glave nastavila.

– On se tada vratio po mene i čim sam ušla u kola počeo je da me krvnički udara pesnicama u glavu, a onda me je ponovo izbacio napolje. Tada sam pozvala policiju – priča Bojana.

Kako objašnjava, tek što joj se javio dežurni policijski dispečer, Damir se vratio po nju.


– Dok sam razgovarala sa dispečerom on je počeo da mi preti da ni slučajno ne smem da kažem šta se desilo, s obzirom na to da je i on sam policajac, te da će zbog toga izgubiti posao. Tada sam iz straha da ponovo ne počne da me bije počela da trčim koliko me noge nose, da bežim preko nekih njiva kroz neke uličice sve vreme razgovarajući sa dispečerom. On je uputio policijsku patrolu ka meni koja me je pronašla, Damira privela, a mene su uputili u Urgentni centar – priča ova žena.


Prema njenim rečima, tada su joj konstatovane brojne povrede u predelu glave, a podlivi koje je imala na licu zatvorili su joj levo oko. Međutim, ona nasilje tada nije prijavila, zbog ucena i pretnji njenog muža da decu više neće videti ako on izgubi posao. Štaviše, kako kaže, iz straha da ne ostane bez dece, vratila se da živi s njim.

– On se tada promenio na samo nekoliko dana. Međutim, vrlo brzo ponovo je postao agresivan. Zaključavao me je u kuću, unosio se u lice, branio mi da odvedem dete u školu, pa je sin na kraju taj dan ostao kod kuće – kaže ova žena, i dodaje da je ovo bila kap koja je prelila čašu. Nasilnika je ostavila, a sa ćerkicom je otišla da živi kod njene majke. Sin je, pak, želeo da ostane kod oca. Da devojčica viđa oca Bojana se nije protivila, a vrlo brzo kod majke se više nije vratila.

Rigorozna pravila viđanja

– Centar za socijalni rad doneo je mišljenje da ja decu viđam povremeno. Kao da sam ja nasilnik, a ne on. Kao da sam ja njega zlostavljala i da je on žrtva u svemu ovome. Predložili su, a što je kasnije i usvojeno, da ćerku viđam svaki drugi vikend i budem sa njom do nedelje, sredom četiri sata, svaki drugi praznik i pola letnjeg i pola zimskog raspusta. Za sina su bili znatno rigorozniji – rekli su da ga viđam samo sredom, i to četiri sata! – teškim glasom priča Bojana.

IZVOR : blic.rs

Nema komentara:

Objavi komentar

I SAMO SAM CUO BLAGO STENJANJE…

Jedan dan se dogovorilo drustvo da pijemo, skupila se ekipa i vece je pocelo… ali da skratim, na kraju ostadosmo samo dve drugarice ...